Veleposlanstvo Portugala u Hrvatskoj

Ministarstvo Vanjskih Poslova

Povijest

painel azulejos caravela by jose manuelPovijest

Portugal je jedna od najstarijih zemalja u Europi, s osam stoljeća povijesti i jednom sretnom mješavinom naroda, kultura i tradicija.

Prije 1143., godine u kojoj je D. Afonso Henriques u Guimarãesu proglasio neovisnost od kraljevina Leona i Kastilje, te postao prvim kraljem Portugala, već su onuda prošli: Feničani, Grci, Kartažani, Rimljani, Huni, Svevi, Alani, Vandali i narodi sjeverne Afrike.

Kroz XII i XIII stoljeće, portugalski kraljevi proširili su granice, uz pomoć križara, dok konačno nisu osvojili Algarve objedinjujući tako jedan teritorij, praktički nepromijenjen do danas.

S definiranim granicama, Portugal je počeo gledati prema unutra. Na kraju XIII stoljeća, kralj D. Dinis stvorio je ugledno Sveučilište u Coimbri, jedno od najstarijih u Europi. U najznačajnijim centrima sagrađeni su dvorci, palače i katedrale, i ustoličila se teritorijalna uprava. No kraljevstvo je bilo poprilično maleno za veličinu ambicije portugalskih monarhâ koji nisu uspjeli odoljeti pozivu mora.

Tako je započela jedna od najvećih avantura čovječanstva, Otkrića vođena vizionarom Infantom D. Henriqueom. Kroz XIV, XV i XVI stoljeće, portugalske karavele plovile su do Afrike, Dalekog istoka, te u dubinu južnoameričkog kontinenta. Osvojili su zemlje, nagomilali bogatstva i donijeli u Europu stvari koje nikada dotada nisu viđene. Moguće da je to bio početak globalizacije.

Malo kraljevstvo postalo je sada najveće kraljevstvo svijeta. U Portugal su pristizali najamnici, znanstvenici i slikari, trgovci i pjesnici, robovi i prinčevi. No tolika moć i bogatstvo kulminirali su u tragičnoj smrti mladog kralja D. Sebastijana, u bici kod Alcácer Quibira (Alcácer Quibir), u Sjevernoj Africi. Upražnjeno prijestolje, zauzeli su, potom, španjolski kraljevi koji su spojili dvije Države kroz razdoblje od 60 godina u personalnu uniju.

No, 1640. Portugal je ponovo imao portugalskog kralja, D. Ivana IV (D. João IV) koji je uspostavio neovisnost. U XVIII stoljeću, D. Ivan V, kralj apsolutista i ljubitelj umjetnosti dao je sagraditi Mafru, veličanstvenu samostan-palaču u Lisabonu, Akvedukt slobodnih voda (Aqueduto das Águas Livres).

Sve u svemu, luksuzni i egzotični glavni grad kraljevstva potpuno je nestao 1755. u razornom potresu. Markiz od Pombala, ministar kralja D.Josipa (D.José) izmislio je jedan novi Lisabon, monumentalan i bolje pripremljen kako bi se mogao suočiti s bjesovima prirode.

Na početku XIX stoljeća, Napoleonove trupe zauzele su Portugal i dvor se premjestio u Brazil, vrativši se 13 godina kasnije u jednu sasvim drugačiju zemlju, oslabljenu godinama rata. Pri kraju stoljeća, republikanske ideje sve su više dobivale snagu, te je uspostavljena republika 1910.

Nakon nemirnog razdoblja i portugalskog sudjelovanja u 1. Svjetskom ratu, pojavila se Nova Država Antonija Oliveire Salazara (António Oliveira Salazar), diktatora koji je vladao zemljom željeznom rukom gotovo pola stoljeća. 25. travnja 1974., ‘Revolucijom karanfila’ vraćena je sloboda i demokracija Portugalcima, te otpočeo brz proces dekolonizacije u Africi.

Iznova, unutar svojih prvotnih granica, Portugal se okrenuo prema Europi. U 1986. godini, zemlja je pristupila EEZ-u, i, od tada Portugalci s entuzijazmom sudjeluju u gradnji jedne nove Europe, ne zaboravivši pritom svoju povijest, svoj karakter i svoju tradiciju.

Prilagođeni tekst sa stranice Portugalskog predsjedanja Europskom Unijom 2007.